Oko posmatraca, peti post:
Klasican primer ironije: tehnologija koje je proizvod naseg intelekta nas zaglupljuje iz generacije u generaciju. Precizinije, a i relevantnije za ovaj post, receno: mediji koji bi trebalo da unaprede komunikaciju cine da jezih postane ne uproscen, vec osakacen. Danas je uspeh ako umes da sastavis prosto-prosirenu recenicu, a kamoli nesto vise od toga.
Da pocnem od toga sta me je navelo da napisem ovaj post. Imao sam ga u planu, ali je bio daleko od vrha liste potencijalnih tema. To jest, sve dok se na jednoj popularnoj socijalnoj mrezi nije pojavio N.N. sa svojim komentarom. Situacija je sledeca: jedan od mojih prijatelja postavlja na profil pesmu zajedno sa komentarom na engleskom jeziku. Jedan od prijatelja mog prijatelja, gore navedeni N.N. komentarise, citiram: "Sta to pises na engleskom jesi srbin il nisi". E, moj Srbine. Pripadnici naroda, a narocito tvog s'obzirom da si "patriota", se pisu velikim pocetnim slovom. Interpunkciju necu ni da spominjem, ovakvi imbecili ne znaju ni zancenje te reci. "Jesi"? Predpostavljam da je hteo da kaze "Jel' si?", mada je pitanje da li je uoste znao sta hoce da kaze. Kod ovakvih primata komunikacija funkcionise na instinktivnom nivou. Ako je N.N. "pravi" Srbin, plasim se da mi ne gine emigriranje.
Kasnije tog dana, na istoj socijalnoj mrezi, prolanalazim grupu pod nazivom "boze, danice" zasnovanu na izjavi jednog deteta za neku emisiju na televiziji. Da li je moguce da osnivac grupe ne zna da se imena bozanstava i licna imena pisu velikim pocetnim slovom? Ili samo misli da nije bitno da li je nesto pravilno napisano samo zato sto je to "nesto" pisao na Internetu?
Da li zakoni gramatike prestaju da vaze pri prelazu sa papira na racunar? Razmislite o tome sledeci put kada zamenite slovo "v" sa "w" u recenici na srpskom jeziku.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Eye of the beholder, post five:
Classic example of irony: the technology that is a product of our intellect makes us dumber, generation to generation. To be more precise, and more relevant to this post: the media that are supposed to upgrade our communication do not simplify language, they butcher it. If you are able to put togather a compund sentence is considered a success these days.
<In the Serbian version of the post, I wrote some examples of poor writing in Serbian. Considering its about Serbian grammar, most of it wouldn't make sense in English so I'll have to skip that part in English version of the post.>
Some people don't care much for grammar when they write something on social networks, others are just illiterate. But you have to ask your self: are the grammar rules less important just because we don't use paper anymore?
No comments:
Post a Comment